KOLAŽI i GRAFIKE – Putovi i linije života

Umjetničko djelo je izraz života, refleksija vlastitog bića u zrcalu koje odražava najdublje težnje i ljudska stanja. Slike Matka Antolčića osobni su psihogram. Svjesno – nesvjesne linije oblikuju prizore – novi život i stvarnost satkanu od doživljaja svijeta, slatko – gorko – morisnih sjećanja, promišljanja i zamišljanja stvarnih i izmišljenih događaja. Snažni i ekspresivni Antolčićevi sliko–crteži spoj su snova i realnosti: kaos misli utjelovljen od simbola i znakova koji niču iz podsvijesti gdje je sve povezano. U nemiru i neredu postaji nutarnji mir, red stanja svega živog i proživljenog, utkanog i oblikovanog osobnom i likovnom linijom života koja povezuje sve stvarno i od umjetnika zamišljeno. Različiti način izražavanja, različite tehnike, minucioznost izvedbe pojedninih dijelova kompozicije poput starih majstora ili pak poopćenje prizora i ideja karakteriziraju autorov opus.

Križni put, ciklus kolaža pod nazivom Putovi i linije života, osobni je autorov dnevnik. Dok crta, slika, kolažira, kronološki ispisuje isječke života, stvara crno-bijele postaje patnji. Krist je umjetnikov uzor, a slikanje ispovijed Bogu, čišćenje od boli i čišćenje rana, psihoterapija i duhovno osvještavanje. Pažnju pridaje osobama, događajima i osobnim životnim prijelomnicama. Djela su puna detalja poput nadrealističnog tijeka svijesti i snova. Sastoje se od kompozicijski i skladno uklopljenih fotokopija fotografija autora, stvarnih osoba te reprodukcija ili crteža inspiriranih djelima velikih umjetnika: Rembrandta, Carravagia, Goye, Dürera, Dalìja, Boscha… Promatrače koji zahtijevaju, očekuju, osuđuju Matko prikazuje konturama bezličnih likova ili karikaturalnim likovima. Glave, lubanje, demoni simboli su napasti i kušnji. Razni kukci koji se pojavljuju na radovima označavaju strahove. Crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi i zagrebačka katedrala, čiji se crteži ili reprodukcije često pojavljuju na djelima, mjesta su pak umjetnikovog utočišta. Prijevozna sredstva – tramvaj br. 6, avion, brod – prijelazi su u novu životnu fazu, životno zrenje. Svetački likovi, prijatelji i obitelj autorova su ohrabrenja i potpora, oni koji mu pomažu nositi križ.

Umjetnik uzročno–posljedičnim vezama njegova života stvara izrazito napete i snažne kompozicije svjedočeći snagu slike kao znaka i simbola nutrnjeg i vanjskog krvotoka djela. Naglasak na dječje, nevino i neiskvareno poimanje svijeta, ponavljanjem motiva dječaka na konjiću za njihanje, Matko u stilu postmodernističkog neodadaista ili neopopartista snažnom i sugestivnom gestom priča priču o malom vitezu koji se u čežnji za svojim otkupljenjem bori protiv ratobornog pijetla, koji pak u ulozi zmaja utjelovljuje nemir današnjice.

Virtuoznost i izrazita nadarenost mladog umjetnika Matka Antolčića čitljiva je u čvrstom crtačkom potezu, osobnom izrazu, te skladnim kompozicijama u kojima često koristi citate interpretirajući vrhunske majstore likovne umjetnosti, u grafici i crtežu, koji imaju biblijsko, povijesno i autobiografsko polazište. Iz osobnog križnog puta može se iščitati muka pojedninca, muka koju nosi svaki čovjek. Kad će se dogoditi prvi, drugi ili treći pad… ? Duboko u duši čovjek osjeća i zna što znači ginuti pod prijetnjama, osuđivanjima i ustrajnim borbama. Znači biti suotkupitelj. Svrha života jest spoznati cilj – proniknuti vječnost.

Bruna Ubrekić, povjesničar umjetnosti